Globus od papira

Prosječna udaljenost između Zemljine orbite oko Sunca i Sunca je oko 150 milijuna kilometara (93 milijuna milja) i čini jednu revoluciju svakih 365,2564 srednjeg sunčevog dana, koji se naziva siderička godina. 1990. Voyager 1 snimio je sliku Zemlje (tamnoplave točke) sa 6,4 milijarde kilometara. Revolucija čini da se Sunce svakodnevno prividno kreće za oko 1 ° prema istoku u odnosu na zvijezdu, a kretanje svakih 12 sati ekvivalentno je prividnom promjeru sunca ili mjeseca. Zbog ove vrste kretanja, zemlji treba u prosjeku 24 sata, što je sunčev dan, da bi dovršila potpuno okretanje oko svoje osi i omogućila suncu da ponovno prođe kroz srednje nebo. Prosječna brzina Zemljine revolucije je oko 29,8 km / s (107000 km / h), a može prijeći 12.742 km (7.918 mi) u roku od 7 minuta, što je ekvivalent promjeru zemlje; za oko 3,5 sata može preći oko 384 000 kilometara. Udaljenost između zemlje i mjeseca. [2] U moderno doba, vrijeme kada se Zemljin perihel i afeli pojavljuju 3. siječnja, odnosno 4. srpnja. Zbog učinaka promjena u pretcesijskim i orbitalnim parametrima, ta će se dva datuma s vremenom mijenjati. Ova promjena ima cikličku značajku, što je Milankovičeva hipoteza. Promjena udaljenosti između zemlje i sunca uzrokuje povećanje solarne energije koju je zemlja stekla od afela do perihela za 6,9%. Budući da je južna polutka uvijek okrenuta suncu svake godine u isto vrijeme kada je blizu perihela, južna hemisfera prima nešto više sunčeve energije od sjeverne polutke tijekom godine. Međutim, taj je utjecaj mnogo manji od utjecaja nagiba osi rotacije na ukupnu promjenu energije. Većinu primljene energije apsorbira morska voda koja čini visoki udio površine južne hemisfere.